Užasi u austrijskim zatvorima: Ćelije u izmetu i izolacija kao zamena za lečenje

Zatvor Ćelija Zatvori

Narodni pravobranilac Austrije, Gabi Švarc, predstavila je potresan izveštaj koji razotkriva dramatično loše stanje u zbrinjavanju psihički obolelih zatvorenika. Istraživanje sprovedeno tokom 2025. i početkom 2026. godine obuhvatilo je desetine slučajeva, uključujući žene i maloletnike.

Zaključci ukazuju na to da su višegodišnja upozorenja upućena Ministarstvu pravde bila potpuno ignorisana. Gabi Švarc naglašava da su rezultati provere alarmantni i da se situacija sa obolelim zatvorenicima, čiji broj raste, godinama svesno zanemaruje od strane nadležnih organa.

Slučajevi iz zatvora Švarcau: Između prljavštine i potpunog rastrojstva

Posebno su uznemirujući podaci iz ženskog zatvora Švarcau u Donjoj Austriji. U izveštaju se navodi slučaj mlade žene sa paranoidnom šizofrenijom i intelektualnim poteškoćama čija je ćelija redovno bila prekrivena fekalijama i ostacima hrane.

Budući da zbog svoje bolesti nije u stanju da se fokusira duže od deset minuta niti da održava ličnu higijenu, ona je praktično prepuštena samoj sebi. Nedostaje joj svaka adekvatna medicinska ili socijalno-pedagoška pomoć, a život u zatvorenom prostoru za nju predstavlja nesavladiv izazov.

Druga zatvorenica, koja je pre hapšenja godinama bila beskućnica i pati od teške paranoje, provela je sedam meseci u samici. U izveštaju stoji da je ona ovo iskustvo opisala kao “folter”, odnosno mučenje.

Ona je u stanju teškog rastrojstva plavila i palila svoju ćeliju, pokazujući jasne znake samopovređivanja. Sistem je na njene vapaje odgovarao isključivo daljom izolacijom umesto premeštajem u specijalizovanu terapeutsku ustanovu gde bi dobila potrebnu negu.

Hronični nedostatak psihijatara i preopterećenost sistema

Glavni uzrok ove humanitarne krize unutar zatvorskih zidina je kritičan nedostatak stručnog kadra. Podaci su poražavajući jer su mnoga mesta za psihijatre godinama upražnjena ili se popunjavaju minimalnim brojem radnih sati koji ne odgovaraju potrebama.

Primera radi, u Forenzičko-terapeutskom centru u Beču dve i po godine nije bilo nijednog psihijatra. U zatvoru Jozefštat, gde boravi 1.200 zatvorenika, od potrebnih 78 sati nedeljno, stručnjaci su prisutni svega 18 sati, što je apsolutno nedovoljno za bilo kakav vid ozbiljne terapije.

Slična situacija je i u zatvorima u Sankt Peltenu ili Viner Nojštatu, gde su psihijatri prisutni svega četiri sata nedeljno. Ovakva statistika pokazuje da se na hiljade zatvorenika oslanja na simboličnu medicinsku pomoć koja ne može da spreči ozbiljne zdravstvene krize.

Posledice sistemskog nemara i izolacija kao jedino rešenje

Zbog ovakvog manjka stručnjaka, teret brige o najtežim bolesnicima pada na zatvorske čuvare koji za taj posao nisu obučeni. Rezultat je praksa gde se bolesni ljudi često “wegesperrt”, odnosno zaključavaju u samice kako bi se izbegli incidenti na odeljenjima.

Ministarstvo pravde je u nekim slučajevima čak odbijalo premeštaje u adekvatne centre uz tvrdnje da je nega u zatvorima “bestmöglich betreut”, odnosno najbolja moguća. Međutim, ovakve zvanične navode demantovali su tragični događaji, poput pokušaja samoubistva zatvorenice u novembru 2025. godine.

Ombudsman Švarc apeluje na hitno proširenje kapaciteta za psihijatrijsko lečenje i uvođenje obavezne obuke za zatvorsko osoblje. Trenutna situacija, gde se bolesni ljudi tretiraju kao teret koji treba samo izolovati, predstavlja grubo kršenje ljudskih prava i zahteva hitnu reakciju države.

Podeli novosti :

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *